POVIJEST ŠKOLE
Davne 1885. godine u našem Križišću počela je s radom Niža pučka škola. Jedan od glavnih razloga za osnivanje škole bio je veliki broj školskih sposobnjaka (učenika) iz općine Dol Križišće. Glavni problem bila su novčana sredstava kojih nije bilo dovoljno da se izgradi školska zgrada. Stoga je određeno da će se nastava održavati u kući kovača i bravara Matije Dobrile. Tako su učenici Križišća, njih stotinu i deset, po prvi put sjeli u školske klupe u svome mjestu. Bilo je to 1. listopada 1885. godine, a prvi učitelj koji je preuzeo brigu o njihovoj izobrazbi zvao se Lovro Pavešić. Iako je nastava provođena u skladu s propisanim zahtjevima, i kod djece i kod roditelja rasla je želja za gradnjom nove školske zgrade. Godine 1894. započela je gradnja prve školske zgrade (današnja stara škola). Najzaslužniji mještani za izgradnju zgrade bili su Andre Juričić i Ivan Stipčić. U potpuno opremljenu i konačno dovršenu zgradu učenici i učitelji su uselili i započeli s radom 3. siječnja 1895. Bila je to dvorazredna škola s dva kombinirana odjela (1. i 2. te 3., 4. i 5. razredom). Prvi učitelji u novoj školskoj bili su Nikola Dončević i Anttonia Brcković. S obzirom na to da je zgrada bila neadekvatno građena, 1902. godine pristupilo se renoviranju iste. Obnovljenu zgradu oštetio je snažan potres 12.3.1916. godine.
Kasnije, u dva navrata, godine 1929. , nastava je bila prekinuta zbog izuzetno jake i oštre zime kad je termometar pokazivao čak -23 stupnjeva celzijusa. Najveći procvat škola i mjesto doživjeli su 30-ih godina prošlog stoljeća kada su na ovim prostorima boravili učitelji Mladen i Nikola Han.
Zbog nadolazećeg rata i slabog imovinskog stanja mještana, zgrada škole je sve više propadala. U veljači 1939. godine jak potres ju je potpuno uništio. Uslijedila je odluka o napuštanju zgrade i preseljenje u zgradu općinske vijećnice gdje se nastava održavala do daljnjega. Zbog rata koji je trajao od 1940. do 1945. godine, bili su sve češći prekidi nastave te je došlo do potpunog zatvaranja škole koja je prenamijenjena u njemačku vojnu bolnicu. Tih ratnih godina školska zgrada i njezina imovina pretrpjeli su veliku štetu.
Godine 1944. na mjesto učitelja došla je učiteljica Petrica Blažina, inače mještanka Križišća, koja je na tom radnom mjestu ostala sve do svoje mirovine. Njeno se ime može naći na svjedodžbama mnogih mještana Križišća, njenih učenika koji je pamte po predanom radu i ljubavi prema školi i mjestu.
Još za njezinoga radnog vijeka, 1959. godine škola je izgubila svoj status Niže pučke škole u Križišću i postala područni odjel Osnovne škole Hreljin.
Godine 1961. u područnu školu na mjesto učitelja došao je Josip Blažina. Škola je tada brojila 40 učenika raspoređena u dva odjela. Njegovom zaslugom školska zgrada se djelomično preuredila radi boljih uvjeta izvođenja nastave. Nažalost, zbog bolesti, Josip Blažina je ostao kratko na mjestu učitelja. Na njegovo mjesto je došla učiteljica Đurđica Galović Mrvoš i tu ostala do 1985. godine.
Školske godine 1972./1973. na zgradi je došlo do pucanja zidova te su učenici sa svojim učiteljicama preselili u jednu prostoriju Doma kulture i tamo ostali sljedećih pet godina. Tijekom tog vremena, na zahtjev roditelja vezanih poslom uz Kraljevicu i zbog relativno dobre povezanosti autobusnom linijom, PŠ Križišće u lipnju 1976. godine pripojila se OŠ Kraljevica, kao njezina područna škola.
Zbog nedostatka prostora počela je izgradnja nove školske zgrade koja je 18. prosinca 1977. svečano otvorena i od tada do danas nastava se u njoj redovito održava.
135 GODINA OD OSNUTKA ŠKOLE
Ove školske godine slavimo veliku obljetnicu. Prošlo je 135 godina od osnutka škole te ona i dalje djeluje kao područni odjel OŠ Kraljevica kojom rukovodi naš ravnatelj Davor Juriša.
Slaveći ovu važnu obljetnicu, velikih 135 godina škole u Križišću, želim napomenuti da su svi ovi mještani, učitelji i učenici o kojima sam vam sada govorila, utkali djelić sebe u rad škole i u samu školu. Ponosni smo na njih i zahvalni za sve što su učinili.
U ovu školu išli su vaše none i nonići, mame i tate, a sada i vi, djeco. I vi, i svi mi ovdje, sada zajedno nastavljamo pisati njezinu dugu povijest. Volimo našu školu i ponosni smo što u nju idemo. Trudit ćemo se i dalje nastaviti najbolje što možemo, kako bi imali još mnogo ovako velikih i ponosnih obljetnica.
