slučaju održivim zajednicama i kvalitetnom obrazovanju.
U ponedjeljak i utorak, 21. i 22. rujna, učenici 3. a su zamijenili klupe za bilježnice na otvorenom.
Otišli su do zelene površine u blizini škole, promatrali je i bilježili što vide. Usporedno s time
proveli su anketu među roditeljima i vršnjacima – i tu su stigli odgovori kakve ne možete
isplanirati unaprijed. Jedan je roditelj predložio da se postavi pipa ili fontana za pitku vodu, drugi
je, sasvim ozbiljno, zamislio biciklističku stazu. Male, konkretne ideje – ali točno onakve kakve
pokazuju da djeca, kad ih se pita, znaju vrlo precizno reći što zajednici nedostaje.
Na temelju svega prikupljenog, učenici su nacrtali svoje vizije idealnog zelenog kutka – svatko
svojim rukopisom, svojom maštom, ali sa zajedničkim nazivnikom: željom da prostor oko škole
postane ljepši i korisniji za sve.
Izložba koja je jednostavno osvanula
Umjesto da radovi završe u ladici, odlučeno je da ih vidi cijela škola. Bez najave i velike fanfare,
jednog je jutra hol OŠ Kraljevica osvanuo drugačiji: skice, rezultati ankete i bilješke s terena
posloženi su tako da ih svatko tko prođe može zastati i pogledati. Izložba je ostala postavljena od
25. rujna do 8. listopada – učenici i učitelji mogli su je razgledati svaki školski dan, a za roditelje su
posebno otvorena dva utorka ujutro, kako bi i oni, ne samo kroz dječje priče kod kuće, mogli
vidjeti što su njihova djeca radila.
Uz izložbu se našla i Knjiga dojmova – nekoliko stranica ukoričenih u malu knjižicu, u koju su
posjetitelji mogli ostaviti svoj trag, riječ ili dojam. Sitnica, ali upravo takve sitnice jedan postav
radova pretvaraju u pravi susret škole i njezine zajednice.
Kad učenici postanu učitelji
Možda najljepši dio ove priče nije ono što se dogodilo u 3. a, nego ono što se dogodilo poslije.
Dvoje učenika iz razreda preuzelo je ulogu koju inače imaju odrasli – otišli su, razred po razred,
predstaviti projekt svojim vršnjacima. U svakom razredu, uz prisutnost razredne učiteljice tog
razreda, to su dvoje učenika sami vodili kratki ogledni sat: objasnili su što su radili, zašto, i što su
pritom naučili. Za djecu koja slušaju puno je drugačije kad im nešto objasni vršnjak nego kad to
čuju od odrasle osobe – a za one koji su predstavljali, to je bila prilika da osjete što znači
odgovornost pred publikom i da njihov rad, naprosto, vrijedi podijeliti.
Priprema za taj sat, s jasno postavljenim ishodima i tijekom aktivnosti, naknadno je objavljena i
na Edutoriju, nacionalnom repozitoriju nastavnih materijala, pod nazivom „Zeleni kutak škole
(Europski tjedan održivog razvoja)” – dostupna je tako i drugim učiteljima koji bi htjeli provesti
nešto slično sa svojim razredom.
Zašto su ovakvi dani važni
Lako je ovakav projekt svesti na „lijepu aktivnost za kraj rujna”. Ali iza njega stoji nešto što se teže
vidi na prvi pogled: djeca su, kroz jednostavan proces promatranja, ankete i skiciranja, prošla
pravi mali ciklus građanskog sudjelovanja – uočila problem, pitala druge za mišljenje, predložila
rješenje i to rješenje podijelila s drugima. Naučila su i da njihov glas, iako dječji, nije beznačajan –
da ideja o fontani za vodu ili biciklističkoj stazi, zapisana i izložena, postaje nešto na što odrasli
mogu stvarno reagirat. A možda je najvrjednija lekcija bila ona o zajedništvu izvan vlastite učionice: dvoje djece koje je svoj rad predstavljalo starijima i mlađima, razredi koji su došli pogledati tuđi trud bez natjecanja, roditelji koji su svratili utorkom ujutro. Male geste koje, kad se poslažu, pokazuju djeci da škola
nije samo mjesto gdje se uči, nego i mjesto koje zajedno gradimo.
Projekt „Zeleni kutak škole” tako je, iz jedne učionice, doista obišao cijelu školu – a sad,
zahvaljujući ESDN mreži i Edutoriju, i korak izvan nje.
Dejan Tijan, mag. prim. educ.
