Povijesni pregled organiziranog školstva u Šmriki i za mjesto važniji događaji, prostori i ljudi prema zapisima u Spomenici Niže pučke škole Šmrika
Niža pučka škola Šmrika osnovana je 1894. godine.
Prema zapisu iz Spomenice Niže puške škole Šmrika pisanom rukopisom prvog učitelja Škole, Tomislava Kekića, sam narod je opazio veliku potrebu učione u Šmriki te su odabrali svoje predstavnike: g. Ljudevita Burića, pročelnika općine, Florijana Turinu, glavara mjestne općine te Ambroza Brajca i Mihu Burića koji su ideju predstavili presvijetlom gospodinu, odjelnom predstojniku Odjela za bogoštovlje i nastavu Trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, iskoristivši prigodu boravka presvijetlog gospodina na kupelji u Kraljevici. U ime deputacije razjasnio je g. Ljudevit Burić želje naroda i potrebe škole u Šmriki. Presvijetli gospodin Kršnjavi obeća udovoljiti molbu uz prethodni osobni posjet mjestu. Tako se i zbude. Promotrivši prilike i uvidjevši potrebu, odredi da se smjesta mora graditi škola obećavši pritom potporu 500 forinti od Visoke kraljevske zemaljske vlade koja bude i doznačena. Na taj način bude postavljen temelj Niže pučke škole u Šmriki 1894. godine.
Obuka je počela 15. rujna 1894. ujutro u 8 sati sv. misom koju je u mjesnoj kapelici služio prečasni gosp. Jakov Randić. Do nove godine 1895. nastava se odvijala u privatnoj kući gosp. Ljudevita Burića, zvana Burićeva kuća, na početku današnje Burićeve ulice. Od ukupno 97 sposobnjaka, 84 ih je polazilo nastavu te prve nastavne godine. Sljedeće školske godine, 1895./96., započete 1. rujna, kako navodi učitelj Kekić, mladež je redovito i marljivo polazila školu te je postala naprednija jer se ostavila ružnih običaja, neredovito pohađanje nastave za jakih zima, a koje je baštinila od svojih pređi dok su polazili školu u Kraljevici. (Naime, Šmrička mladež je do osnutka škole u Šmriki prema zapisima Spomenice obće pučke škole u Kraljevici pohađala nastavu u Kraljevici te je Šmrika prema istom zapisu još 1858. godine bila prvo uškolano mjesto u odnosu na Bakarac i Dol koji su kasnije formirani kao općine, Kraljevici teritorijalno pripadne). 1897./1898. školske godine u ručnome radu djevojčice je počela obučavati supruga učitelja Tomislava Kekića za godišnju nagradu od 60 for. Školske godine 1899./1900., 1. veljače 1900. učitelj Tomislav Kekić premješten je na upražnjeno mjesto u školi Bakarac, a njegovo mjesto zauzima učitelj Stanko Mihičić iz Kraljevice koji je dotad službovao u đakovačkom kotaru u Slavoniji i koji je došao na rodnu grudu po vlastitoj molbi. Iste godine škola dobiva svoju zastavu. Radnici iz Šmrike koji su radili u Bosni sakupili su novac za školsku zastavu koja je blagoslovljena u nedjelju, 18. ožujka 1900. u mjesnoj kapelici sv. Fabijana i Sebastijana.
1904./1905. školu je posjetio preuzvišeni gospodin kotarski predstojnik iz Sušaka, barun Vinko Zmajić, kraljevski vladin povjerenik, veliki župan Modruško – riječke županije sa sjedištem u Ogulinu.1907./1908. učiteljem je imenovan učitelj Dragutin pl. Koharević. Od 1910./1911. proširena je škola u dvorazrednu i ustrojeno je drugo učiteljsko mjesto za učiteljicu Milicu Zobundžija koja je obučavala 1. i 2. razred u sobi, skučenoj i premaloj za broj učenika pa seukazala prijeka potreba da se škola proširi. Više oblasti naređuju općinskom zastupstvu i poglavarstvu u Kraljevici da se škola čim prije proširi. U vrijeme učiteljevanja učitelja T. Kekića, S. Mihičića i D. Koharovića školske godine uvijek su započinjale svečanom misom Zaziv Duha Svetoga, a završavale svečanom misom Tebe Boga hvalimo u župnoj crkvi sv. Nikole u Kraljevici, godišnjim ispitom i darivanjem učenika. Najbolje, nagrađene učenike je darivao gospodin Stjepan Haramija, dobročinitelj i veletržac koji je zbog svojih dobročinstava i spominjan u Spomenici više školskih godina zaredom. Siromašne učenike darivala je Podružnica prve hrvatske štedionice u Kraljevici iznosom od 50 Kr, a od 1914./1915. svotom od 25 Kr. Djeca su nedjeljom i u dane na koje su po zakonu dužna polaziti redovito odlazila u župnu crkvu u Kraljevici te obvezno prisustvovala svim crkvenim ophodima.
Najčešće spominjani brojevi školskih polaznika bili su brojevi 92 i veći. Više puta je tijekom tih školskih godina nastava bila obustavljena ili ranije završena uslijed pojave ospica, difterije, skorbuta, boginja.
Od 1911./1912. školske godine školska mladež zajedno s učiteljskim osobljem svake druge nedjelje prisustvuje svetoj misi koja se služi u mjesnoj kapelici. Svete mise za početak i kraj škole i dalje su se održavale u župnoj crkvi u Kraljevici. 1914./1915. zbog rata je škola ponovno ustrojena kao jednorazredna i namještena je učiteljica Marija Car, jer je učitelj Dragutin pl. Koharović mobiliziran od prvog dana Prvog svjetskog rata. 1915./1916. školske godine učitelj Koharović i dalje je u ratu, na mjesto učiteljice Car dekretom je privremenom učiteljicom imenovana učiteljica Marija Borčić. Ponovno je ustrojena dvorazredna škola i to u dvije smjene: 2., 3. i 4. razred ujutro, a 1. razred poslijepodne. Iste godine škola se odazvala pozivu glavara, preuzvišenog gospodina bana Ivana Skerlecza (Škrleca) te oplela veći broj rukavica i dokoljenica, sabrala toplu odjeću za hrabre branitelje te dobrovoljne prinose za ratne invalide i tako dala obol na oltar općeg dobra.
1918./1919. Marija Borčić, kasnije udata Polić je “prava” učiteljica, a učiteljica Marija Dedoš zamjenjuje učitelja Koharovića do 20. studenoga 1918. kada se vraća iz vojne službe. 24. ožujka 1919. učitelj Dragutin pl. Koharović pridjeljen je školi u Gornjem Dubovcu, a učitelj Milan Knežević imenovan je učiteljem u dvorazrednoj školi u Šmriki. Učitelj Milan Knežević ostaje raditi u školi do 1940. godine, u početku kao učitelj, a od školske godine 1925./1926. kao upravitelj škole. Kroz to vrijeme izmjenjuju se brojne učiteljice, među kojima je i učiteljica šmričkoga roda, Šmričanka, Augusta Ružić. 1920. i 1926. godine prigodom kanoničke vizitacije školu je posjetio dr. Josip Marušić, senjsko – modruški biskup.
Od 1921./1922. školske godine djeca prisustvuju nedjeljnoj Božjoj službi u šmričkoj kapelici, a na Tijelovskom ophodu i sv. misama za početak i kraj školske godine u župnoj crkvi u Kraljevici. Od 1915. do 1923. nastava je organizirana u dvije smjene: ujutro i poslijepodne jer je školska zgrada imala jednu sobu, a prikladna soba za obučavanje nije se mogla naći. 1923. godine unajmljuje se i preuređuje jedna soba u kući Antona Juretića, gostioničara na Dvorima u koju se smješta 1. i 2. razred dok u isto vrijeme nastavu s 3. i 4. razredom učitelj Milan Knežević održava u jednosobnoj školskoj zgradi. Unajmljena soba ne odgovara higijenskim zahtjevima te se Školski odbor zauzeo i ishodio od Upravne općine u Kraljevici svotu od 210 000 Din. za nadogradnju postojeće školske zgrade.
Od 1923. do 1926. nastava se odvija na dvije lokacije, u vlastitoj zgradi i u unajmljenoj sobi u kući gostioničara A. Juretića na Dvorima. Početkom studenog 1925. godine započeli su radovi na proširenju školske zgrade. Gradnje se prihvatio mještanin, građevinski poduzetnik, Kuzma Turina, a zidarske radove izveli su Rajmund Bobuš i Urban Turina sa svojim sinovima, Ivanom i Viktorom. Krajem mjeseca ožujka 1926. godine završena je dogradnja školske zgrade te se 15. svibnja 1926. preselio 1. i 2. razred u novu “sobu”, učionicu školske zgrade. Iste godine nabavljeno je 20 novih klupa za 1. i 2. razred.
Početkom 1926./1927. školske godine škola se donekle opskrbila učilima nabavivši 59 slika za zornu/očiglednu obuku. Iste godine školskoj zgradi prigrađeni su novi zahodi koje su gradili poduzetnici iz Sv. Jakova Šiljevice. Iste godine spominje se da su sva djeca dorasla za školu i upisana za obuku te da u ovoj generaciji neće biti nepismenih.
U školskoj godini 2028./2029. nastava se odvijala uz male prekide zbog silne zime. U Spomenici upravitelj Milan Knežević bilježi da je primorje i ostale krajeve poharala silna zima. Uz silnu buru koja je puhala više dana nesmanjenom žestinom padao je i snijeg koji je zameo sve prolaze pred vratima i zatrpao vrata pa ukućani nisu mogli izaći van dok ih susjedi nisu proprtili i napravili prolaz kroz snijeg. Najveću zimu i buru navodi od 11. do 18. veljače te od 20. do 25. veljače kada je temperatura padala do – 20°C, a na morsku obalu uslijed orkanske bure izbačena je velika količina riba koje su ljudi sakupljali. Među ribom našlo se i zubataca teških do 10 kg. Za školsku godinu 1929./1930. u Spomenici je spomenuta promjena dotadašnjeg naziva države 1. listopada 1929. u novi, Kraljevina Jugoslavija te podijeljenost države u devet banovina umjesto dotadašnje 33 oblasti. Iste školske godine dograđen je ogradni zid oko škole.
1931./1931. poravnato je dvorište pred školom i načinjen pločnik ispred cijele zgrade. Ostalo je za dograditi jedan manji dio zida iza škole.
1932./1933. ogradni zid oko školske zgrade konačno je dovršen te je škola dobila ogradu koja se je gradila od postanka škole. Iste godine upravitelj Knježević i učenici 3. i 4. razreda uređuje prostor pred školom u mali perivoj. Djeca su sama kopala i nosila zemlju da se sav prostor izravna. Potom su donosili grude zasađene travom i slagali jednu do druge dok nisu dobili ledinu tako da ubuduće neće bura odnositi zemlju. Spmenica navodi da će djeca morati često zalijevati travu da se ne osuši. 12. svibnja 1933. djeca su prisustvovala dolasku Njezina Veličanstva Kraljice Marije Karađorđević koja je te godine došla na dugi odmor u Novi. Doček je bio u Križišću kamo su došli učenici iz svih okolnih škola: Kukuljanovo, Krasica, Praputnjak, Bakar, Bakarac, Kraljevica i Šmrika. Dana 28. lipnja 1933. održana je školska svečanost u prostorijama g. Ivana Grubišića (u sali za ples, u Gostionici Grubišić, gostionici mog pradjeda, sadašnja adresa Dolnje selo 30, op. S.V.)
Od 1934./1935. do 1939./1940. na sv. mise povodom početka i završetka nastave te na blagdanska i nedjeljna bogosluženja učenici su odlazili u župnu crkvu u Dolu.
1935./1936. prvi put se spominje odlazak djece na školsku eskurziju, učenička knjižnica i đačko udruženje Crvenog križa. Sljedećih godina navodi se da su djeca odlazila na ekskurzije u bližu okolicu jer za dalje djeca nisu imala dovoljno sredstava.
1937./1938. pred školskom zgradom sagrađena je nova, moderna nakapnica (cisterna, šterna, op.S.V.). Svotu za izgradnju cisterne dala je Kraljevska banska upravu u Zagrebu, a za iskop jame svotu je osigurala Općinska uprava u Kraljevici. Nakapnicom imaju se pravo služiti svi žitelji Šmrike, a škola ima pravo na duplikat ključa na lokotu kojim se zatvara cisterna. Popravak odvodnih cijevi za kvara ima popravljati Općinska uprava u Kraljevici.
Za 1939./1940. školsku godinu navodi se da je u studenome 1939. u Šmriku došao domaći sin, velečesni Mate Burić koji je nedjeljom i blagdanima misio u Šmriki pa djeca nisu morala pješačiti po buri i kiši u Dol. Njegovom inicijativom i zauzimanjem uspjelo je da se Šmrika potpuno odcijepi od župe Dol te Šmrika dobiva svoju samostalnu župu. Time je olakšan polazak školske djece u crkvu kao i redovna katehizacija neovisno o vremenskim uvjetima. Zaslugom župnika Burića obavljena je restauracija mjesne crkve, podignut je i oslikan svod. Radove je izveo Kuzma Turina, zvan Pop, po zanimanju soboslikar, a samouk u slikarstvu. Oko izvođenja slike pomogla mu je gospođa Elvira Burić, unuka pok. Ljudevita Burića koja se uz svoje studije bavila i slikarstvom.
5. svibnja 1942, godine učiteljica Matilda Horvat vodi djecu u Grabrovu, do tunolovke (tunere) pogledati ulovljenog morskog psa.
11. rujna 1943. dolazi Oslobodilačka vojska. Školske prostorije zauzeo je mjesni Narodno oslobodilački odbor.
6. listpada 1943. prodiru njemačke čete i mjesni NOO napušta prostorije škole.
Tijekom školskih godina Drugog svjetskog rata navode se neredovitost pohađanja nastave zbog ekonomskih prilika učenika te prekidi obuke. Nakon stanovitog prekida nastava je ponovno započela 16. svibnja 1945., odmah po oslobođenju. 20. svibnja 1948. započela je raditi školska kuhinja. Djeci se kuhalo mlijeko, a uz to su dobivala kruh s margarinom.
Školska godina 1949./1950. započela je s par dana zakašnjenja jer zbog pomanjkanja radne snage nije na vrijeme dovršeno bijeljenje školskih prostorija i uređenje učiteljičinog stana s posebnim ulazom.
1951./1952. navodi se pošumljavanje iza Gornjeg sela. 1. svibnja 1952. u Spomenici je zapisano svečno otvorenje nogometnog igrališta. 7. svibnja 1952. godine zabilježeno je i smrtno stradanje učenika škole, Berislava Modrčina u nesretnom slučaju eksplozije. Iste godine mjesto Šmrika prešlo je u kotar Rijeka.
1952./1953. spominje se aktivan rad Nogometnog kluba u Šmriki te se zgrada škole koristi u svrhu presvlačenja igrača koji dolaze iz drugih mjesta dok se ne izgrade svlačionice nedaleko igrališta. Ujedno će se graditi i dodatna prostorija kao autobusna čekaonica. Iste godine spominje početak davno željene akcije mještana, elektrifikacija. U tu svrhu vrši se trasiranje po mjestu, navodi se u Spomenici.
Od šk. god. 1955./1956. u školi predaje učiteljica šmričkog podrijetla, Ruža Čandrlić.
28. travnja 1956. u dvorani/sali Grubišić novoosnovani Pionirski odred zajedno s Omladinskom organizacijom mjesta održao je priredbu u čast Prvoga maja (do zatvaranja Gostionice Grubišić, odnosno sale/dvorane za ples 1971. u Spomenici se za više školskih godina navodi održavanje školskih svečanosti i priredbi na pozornici spomenute sale, op. S.V.)
Školske godine 1956./1957. pomoć školi i djeci u pisaćem materijalu i računskim tablicama dao je mještanin nastanjen u Americi, u Saint Louisu, gospodin Ivan (John) Matošić.
Od šk. god. 1957./1958. u Šmriki radi učiteljica šmričkog podrijetla, Ivanka Turina. Tijekom ljetnih praznika iste školske godine u školi su ljetovala djeca iz Varaždina.
U školskoj godini 1958./1959. prema Odluci Savjeta za prosvjetu Narodne Republike Hrvatske sve škole su započele raditi po Prijedlogu novog plana i programa. Po navedenoj Odluci prelazi se na novi koncept o jedinstvenoj školi u potpunosti. Slijedom navedenog, a Odlukom Općeg narodnog odbora Referade za prosvjetu Kraljevica od 8. siječnja 1958. godine Narodna četverogodišnja škola u Šmriki postaje odjeljenje centralne škole u Kraljevici, odnosno područna škola danas Matične škole Kraljevica. 8. siječnja 1958. postaje Područna škola Šmrika.
Literatura: Spomenica Niže pučke škole Šmrika, Kraljevica, NRH
Tekst pripremila: Sunčica Vučković rođ. Grubišić