Posjet osmih razreda Vukovaru

Željno smo iščekivali naše putovanje u Vukovar koje se održalo 4. i 5. ožujka 2026.
godine.
Pospani smo krenuli rano ujutro u 4:10 sati, no pospanost je ubrzo nestala zbog zabave u
autobusu. S nama su putovali učenici Osnovne škole Bribir, s kojima smo se dobro slagali.
U Vukovar smo stigli oko 10 h. Obišli smo prostor vojarne i vidjeli kako su izgledali vojni
zrakoplovi, tenkovi i bombe, a zatim smo imali predavanje o Domovinskom ratu. Najviše
smo se radovali znamenitosti po kojoj je Vukovar najpoznatiji – Vodotornju. Da bismo se
popeli, prošli smo 198 stepenica, no vrijedilo je zbog neopisivo lijepog pogleda na grad
Vukovar i rijeku Dunav. Nedostajao nam je posjet samom centru grada, kao i slobodno
vrijeme za šetnju i razgledavanje. Prije odlaska na spavanje, odlično smo se proveli u
disku na brodu na Dunavu gdje su bili učenici iz više škola.
Idući dan posjetili smo Vukovarsku bolnicu u kojoj smo saznali puno informacija o stanju
građana tijekom rata. Posebno nas se dojmila. Obišli smo i Ovčaru, Memorijalno groblje,
Spomen dom hrvatskim braniteljima. Pastoralni centar i Crkvu sv. Filipa i Jakova, dvorac
Eltz, Muzej grada Vukovara i na kraju, Muzej vučedolske kulture.
Neobično je bilo to što je troje naših učenika, Lucija Domić, Dorian Popović i Lana Nešić,
isti dan sudjelovalo u Županijskom natjecanju iz talijanskog jezika, koje se zbog našeg
posjeta održalo u Osnovnoj školi Dragutina Tadijanovića u Vukovaru. Iako su imali tremu,
organizacijom i gostoprimstvom sve su nam olakšali djelatnici škole.
Predstavljali smo našu školu i u kvizu o Domovinskom ratu, a u kvizu su sudjelovali učenici
više škola. Zauzeli smo treće mjesto.
Naše putovanje približavalo se kraju i još nam je ostao jedino dug put prema kući. Iako
smo bili puni dojmova i umorni, družili smo se i zabavljati u autobusu.
Naša dvodnevna terenska nastava kojoj smo se jako veselili došla je kraju, a sada nam
nedostaje i voljeli bismo je ponoviti.
Ana Vrebac