Dana 2. prosinca 2025. razredi od 1. do 4. Osnovne škole Kraljevica i PŠ Šmrika uputili su se prema Rijeci. Učenici su bili pomalo uzbuđeni i znatiželjni, jer ih je čekalo nešto posebno — lutkarska predstava-mjuzikl Ježeva kućica u Gradskom kazalištu lutaka Rijeka.
Bio je to dan koji je, vjerujem, za mnoge ostao urezan u sjećanje ne samo kao izlet, nego kao iskustvo koje gradi zajedništvo, radost i svjesnost pripadnosti – razredu, prijateljima, školi, ali i nečemu većem, kulturnom. Mjuzikl Ježeva kućica nije bio samo predstava. Bio je ulaz u svijet mašte, igre, lutaka, glazbe te toplih i važnih poruka. Svaka lutka, svaki glas, svaka scena vodili su djecu (i nas odrasle) kroz priču koja podsjeća da je dom — mjesto sigurnosti, ljubavi i pripadnosti. Kao učitelj, gledati tu djecu kako sjede, gledaju, smiju se, drže se za ruke, osjećaju — to je neprocjenjivo.
Zašto „Ježeva kućica“ dodiruje srca — i male i velike
Predstava-mjuzikl Ježeva kućica nosi u sebi onu posebnu toplinu zbog koje se gledatelji vrlo
brzo povežu s pričom. Njezina čar leži u jednostavnoj, gotovo nježnoj basni koja je pretočena
u bogat scenski doživljaj. Kada se lutke, glazba i pokret spoje, nastaje prostor u kojem djeca
odmah urone u priču, a odrasli se tiho prisjete vrijednosti koje ponekad u žurbi zaboravimo.
Središnja poruka predstave vrti se oko doma — mjesta gdje se osjećamo sigurno, prihvaćeno
i voljeno. Kroz Ježurka Ježića djeca lako prepoznaju hrabrost, skromnost i čvrstoću karaktera,
a jednako jasno uočavaju i sve ono s druge strane: lukavost, hvalisavost, strah ili pretjeranu
želju za moći. Takva jednostavna, ali snažna simbolika smještena u svijet šume pomaže im
razumjeti životne situacije na način koji je mekan, blizak i njima razumljiv.
Mjuzikl daje predstavi dodatnu dozu živosti. Pjesme vode radnju, ritam nosi emocije, a
glazba otvara prostor za osjećaje koje djeca možda još ne znaju imenovati, ali ih prepoznaju.
Time predstava postaje iskustvo koje se ne samo gleda i sluša — nego proživljava. Djeca
reagiraju, smiju se, zastanu, pitaju očima, a to je upravo ono najljepše što kazalište može
ponuditi. Lutke svojim bojama, pokretima i toplom razigranošću unose život u svaki lik. Glazba pak
podcrtava ono bitno, smiruje ili podiže atmosferu, i ostaje s djecom još dugo nakon što se
svjetla u dvorani ugase.
Sve to zajedno čini Ježevu kućicu predstavom koja ostavlja trag. Ne zato što je velika i
raskošna, nego zato što je iskrena, nježna i duboko ljudska. Jer prenosi poruke koje su važne
— i djeci, i odraslima — na način koji se pamti srcem.
Djeca iz Kraljevice i Šmrike nisu samo gledala predstavu — ona su bila dio nje. U očima im se
vidjelo iščekivanje, radost, ponekad tihu zabrinutost, a na kraju — olakšanje, smijeh, zanos,
moguće razmišljanje. Mislim da je upravo to čarolija — da predstava pokrene nešto unutra,
makar to bilo samo toplo osjećanje doma, prijateljstva, sigurnosti.
Neočekivani poklon — Sveti Nikola u kazalištu
Nakon što je zastor pao i svjetla se prigušila, dogodilo se nešto što je djecu oduševilo od
radosti: u salu je ušao Sveti Nikola — pravi, s osmijehom, vrećom punom slatkiša i toplom
porukom: “Svaki dom, svaka obitelj, svako prijateljstvo — treba čuvati.”
Bila je to čarobna završnica dana. Ne samo zato što su dobili slatkiše — već zato što su
osjetili da netko misli na njih, da su posebni, da je ovaj izlet bio doživljaj za njih, priznat i
cijenjen. U tom trenutku školski izlet nije bio samo organizirani odlazak van škole — postao
je ritual radosti, zajedništva i zajedničkog sjećanja.
Dejan Tijan, mag. prim. educ.
