Škola u Bakarcu od osnutka do gašenja (1894.-1970.)

Kako je sagrađena škola u Bakarcu

Upornim nastojanjem višegodišnjeg načelnika Bakarca Ivana Jakovčića, zvanog Škoda, da Bakarac dobije svoj hram prosvjete, sagrađena je u srpnju 1894. škola. Škoda je znao da alikvotni dio od 30.000 forinti školske zaklade Marije Terezije, pripada Bakarcu, kao posebnoj općini, i treba biti iskorišten za gradnju škole, stoga nije odustajao od tog nauma već je tražio i dobio od Predstojnika odjela za bogoštovje i nastavu (1891.-1896.) gospodina Izidora Kršnjavia, 500 forinti kao potporu za podignuće školske zgrade.

Prvotno 1. rujna 1894. obuka je započela u onda još unajmljenoj kući Jovane (Karlove) Dorić. Obuka u novo izgrađenoj školi započela je 1. siječnja 1895., te se škola “ponosno diže u Bakarcu, znajući da je ne samo vanjštinom najuglednija, nego da je i potrebom i vrijednošću najznačajnija zgrada u mjestu”. Prvi Školski odbor činili su: bakarački načelnik Ivan Jakovčić, župnik Borovčak, učitelj Ivan Richter, te članovi Šimun Blažina i Stjepan Turina. U svezi dužnosti Školskog odbora, načelnik Ivan Jakovčić isticao je: “dužnost nam je da svjesnim radom nastojimo postignuti svrhu škole – širenje prosvjete u narodu, jer jedino ona može mili naš narod dovesti do bolje, sretnije budućnosti.” U školi se uvijek provodila kombinirana nastava zbog kombiniranih razreda. Škola je postala 1960. područno odjeljenje Osnovne škole Kraljevica.

Najveći broj učenika bio je u školskoj godini 1921/22. i to 68. Kroz razdoblje od osnivanja pa do zatvaranja škole učitelji su bili: Ivan Richter, Danijel Bilović , Vjekoslava Šikić, Marica Dobrila, Anica Blažinić, Nikolina Žubranić, Smiljka Antić, Mira Velfl, Oskar Velfl, Marija Milošević, Željka Ursičić, Nevenko Rubeša, Mirjana Blažina, Ivan Jakovčić, Desanka Kinkela, Marica Kučan, Marica Janković, Milena Tudor, Ivanka Krvavica, Ema Lovrić, Marija Reš, Ružica Tralić, Ljiljana Bernschultz.

Školovanje nekada

U davna vremena, a ostalo je do danas, početak nastave najavljuje školsko zvono, smješteno na najvišem mjestu školske zgrade. Čuli su ga svi i po njemu se ravnali. Školska nastava odvijala se 6 dana u tjednu. U prvom razredu za pisanje slova i brojki upotrebljavale su se pločice i pisaljka. Za pločicu bila je privezana mokra spužvica da bi se napisano njome moglo brisati, a tko nije imao spužvicu napisano bi brisao rukom. Pisaljka kojom se pisalo i crtalo na pločici lako se lomila ili razbijala, no ti komadići koristili su se sve dotle dok ih se moglo držati među prstima. Čitati se učilo iz Početnice. Knjige kojima su se učenici služili u drugom razredu bile su Čitanka i Katekizam, za pisanje i računanje služile su bilježnica, olovka i gumica, a kasnije se upotrebljavala tintarnica u kojoj je bila tinta te držalo s perom. Njegovao se i krasopis: “Tanko gore – debelo dole”. U razredu je postojala oštra stega, ali i uzoran red koji se ponajviše održavao šibom koju je učitelj držao u desnoj ruci. Neki učitelji su primjenjivali i neke druge metode, kao npr. uzvik “ruke na leđa”, pri čemu se pažnja trebala usmjerit samo na ono što učitelj govori. Postojale su kazne klečanja na kukuruzu, stajanja u kutu, itd. Svaki dan prije početka nastave učenici su molili Očenaš, a kad je nastava završila pod paskom učitelja stali su u red do školskih vrata i potom se odmah razišli i uputili svojim domovima.

U početku su školu polazila samo muška djeca, dok roditelji nisu shvatili da je i djevojčicama potrebno znanje i pismenost. Prvi su učitelji bili mjesni kapelani, a obučavalo se po privatnim kućama i po župama. Djevojačka trivijalna škola, tj škola sa tri razreda otvorena je 1858.g. u Kraljevici, kamo su odlazila i djeca iz Bakarca. Dječačka i djevojačka škola spojene su u jednu školu 1881. Obvezni predmeti u nižim pučkim školama bili su: Nauk vjere, Materinski jezik: (čitanje, pisanje, slovnica, vježbe u govoru i pismenom izrazu misli), Računstvo i geometrijsko oblikoslovlje, Najvažnije iz zemljopisa, povijesti, fizike i prirodopisa (na temelju čitanaka), Krasopis, Risanje, Svjetovno i crkveno pjevanje, Gimnastika (za trajanja školskog odmora), Ručni rad i kućanstvo, Radnje u školskom vrtu (u izvanškolsko vrijeme). Obveznost na polaz svakidašnje škole nastaje prema čl. 46 školskog zakona od 31. listopada 1888. navršenom sedmoj, a sposobnost za polaz škole navršenom šestom godinom života. Sukladno “Zakonu o ustroju pučkih škola i preparandije za pučko učiteljstvo u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji” iz 1874. godine, reguliran je nadzor nad radom škole koji se povjerava školskim nadzornicima. Škola u Bakarcu, kroz svoje postojanje bila je organizirana kao: Niža pučka škola (1895.-1925.), Državna osnovna škola (1925.-1937.), Državna naroda osnovna škola (1937.-1941.), Državna pučka škola (1941.-1944.), Državna narodna škola (1945.-1947.), Osnovna škola (1947.-1950.), Narodna četverogodišnja škola (1950.-1960.), Osnovna škola Kraljevica – Područno odjeljenje Bakarac (1960.- 1970.)

Kontrolna knjiga

Naredbom kr. zem. vlade od 13. veljače 1889. br. 1641, uvedena je u pučke škole „Knjiga opaženih mana i nedostataka pedagoško-didaktične naravi“, u koju su kr. škol. nadzornici prilikom školskih vizitacija bilježili svoje nalaze. Naredbom od 14. prosinca 1896. br. II 7015, utvrđena je „Kontrolna knjiga“ u koju imaju uvid samo nadzorni organi.

Prestanak rada Područne škole u Bakarcu

Nakon donošenja odlukae o zatvaranju škole u Bakarcu, školska zgrada data je na korištenje Mjesnom odboru Bakarac. Iz Zapisnika sjednice od 01.07.1970. Radne zajednice Osnovne škole Kraljevica, pod točkom 6. Dnevnog reda “Mreža škola”, razmatrano je pitanje rada Područne škole u Bakarcu. Broj učenika je opadao. Nastava s malim brojem učenika (3 ili 4) bila bi gotovo nemoguća, te su se prisutni na navedenom sastanku složili da se Područna škola u Bakarcu zatvori. Odluku o zatvaranju škole donijeti će Kulturno- prosvjetno vijeće. Kroz školu u Bakarcu prošlo je 650 učenika. Zadnji je upisan u šk.1968./1969. Svoje žaljenje, a i mnogih Bakarčana, za zatvaranjem škole u Bakarcu, najbolje je izrazila Mirjana (Grubišić) Slany, u sljedećem tekstu:

“S ovim velikim odmakom vremena… otkada sam i ja bila učenica ove škole i poslije
i učiteljica u Kraljevici…pa do danas…tužno je zaključiti kako je, gotovo, naprasno
“zatvorena” ili “ukinuta” škola u Bakarcu…, a održavala se od daleke 1894. godine.
A svih tih godina škola je živjela za mjesto, a još mnogo više je mjesto živjelo za
školu. Sve aktivnosti u mjestu, kako je vidljivo i iz pronađenih rukopisa, bile su
vezane za školu. Iz tih rukopisa vidljivo je i to: da su Bakarčani s pravom negodovali
kada se škola trebala zatvoriti. Kako su i tada razmišljali, sav kulturno-prosvjetni
rad bio je vezan za školu; u kojega su vrlo često bili uključeni i odrasli mještani, i
skoro svi mještani…čega se i ja sjećam jer sam u tim aktivnostima i sudjelovala.
Danas možda previše emotivno i previše subjektivno… razmišljam…kako u svakom
malom mjestu škola predstavlja – veliko stablo – kojemu se mogu rezati grane, ali,
te 1970. godine to stablo je posječeno i srušeno! Ostala je samo…velika žal!”

Zanimljivosti vezane uz bakaračku školu

Ivan Jakovčić Škoda (1824.-1903.), spada među najmarkantnije ličnosti bakaračke prošlosti, zbog svojih naprednih pogleda i dinamičnosti na svim područjima društvenog djelovanja. Njegovom je zaslugom nakon što je odvojen Bakarac od Kraljevice, formirana općina Dol-Bakarac sa sjedištem u Bakarcu u Društvenom domu. Zaslužan je za izgradnju Palade, Izvora “Kalac”, zasadio je topole, tzv. “Janjce”, koji su nazvani “Škodini janjci

Da bi se izgradila crkva u Bakarcu, 1906. srušena je kapelica u kojoj se nalazilo manje zvono, koje je kapelici poklonio svećenik Škalabrin, pa je zvono po njemu dobilo naziv “Škalabrin”. Potom je zvono prenešeno i postavljeno na vrh pročelja školske zgrade. Svako jutro bio je zadužen jedan učenik koji je zvonjavom pozivao djecu u školu. Prema predaji, koju je zabilježio bakarački kroničar Antun Ružić Barbić, zvono je utihnulo 1917., kada je rastopljeno za potrebe topova. Bakarčani su voljeli svog “škalabrina” i posvetili mu stihove: “Don, dan, din, ala dico, zove škalabrin”

Stariji Bakarčani posebno pamte vrijednog kulturno-prosvjetnog djelatnika učitelja Danijela Bilovića, koji u okviru čitaonice 1911. osniva tamburaški zbor, a njegovo ime su bakarčani ubilježili u povelju i ugradili u temelje Narodnog doma, 1921. Odlazi iz Bakarca 1925. Umro je 13.01.1954., u Zagrebu.

Antun Ružić Barbić, učitelj, osnovao je i pjevački zbor “Stanko Dorić”, koji nije dugo opstao. Učiteljevao je i u bakaračkoj školi šk.g. 1952/53. Bavio se društvenim radom. Njegovo životno djelo ostaju “Bakaračke tunere”. Umro je 1989. Sahranjen je u rodnom Bakarcu.

Ružica (Franko) Tralić (Ružica Mare Bridine), osnovala je Dramsku sekciju “Čakavska scena”. Pisala je pjeme (Bavulić “Svitlo va srcu”), vodila je dramske sekcije u školi, igrokaze (“Na kraju špaga”), stvarala prigodne tekstove za priredbe u mjestu i školi. Uvježbala je djelo u 3 čina iz
primorskog života “Kad su bakarski principali …” u koje su bili uključeni gotovo svi Bakarčani. Umrla je 2005. Sahranjena je u rodnom Bakarcu.